Naslovnica
SADAŠNJOST Kronologija mog života u Njemačkoj Bokuni bodulskog života
ARHIVA PUTOVANJA Portugal Malta Nizozemska Strasbourg x 2

Dobrodošli! Ugodno se smjestite. Kokice spremne? Pazite da se ne zagrcnete od silnog smijeha. Not.

subota, 10.10.2009. u 10:22

Ribeira

“Life is full of beauty. Notice it. Notice the bumble bee, the small child, and the smiling faces. Smell the rain, and feel the wind. Live your life to the fullest potential, and fight for your dreams.” (Ashley Smith)

Porto je grad kojeg se jednostavno mora vidjeti cijelog. I bez kiše. I takav je bio današnji dan. Bez kiše i s puno volje otkriti sve što taj grad skriva.
Opet smo uhvatili Dalmatinski vlak (oko podne). Ovajput smo vježbali izgovar portugalskih riječi odnosno naziva stanica. Apsolutno sam sve krivo izgovorila. Ono malo talijanskog što znam kompletno mi je odmoglo. Barem smo se dobro zabavili.

Porto nas je dočekao s malo sunca i malo više oblaka. Odmah smo se uputili do turističke (sve znamo sad!) i pokupili sve što nam treba. Kupili smo kartu za vozikati se cijeli dan, dobili upute kako što manje pješačiti i tako...

Prvo što smo napravili, išli smo ručati. To će nas kasnije koštati svih muzeoloških iskustava. Ručak je bio najskuplji do sad, ali i dalje jeftiniji nego u Hrvatskoj. Malo mi je tužno koliko je skupo kod nas jesti van svoje kužine... Portugal ima bolji standard od nas i još im je spiza jeftinija, kako u dućanu, tako i u restoranima. Neću sad o kužini, tome ću posvetiti zaseban post, jer se ima o čemu pisati.

Nakon kraće šetnje oko trga, odlučili smo potražiti uspinjaču (volim uspinjače!) i voziti se do dijela koji je kompletno drugačije lica porta a zove se RIBEIRA. Iako smo imali mapu, nismo (tako lako) našli uspinjaču. A cijeli Porto je tri put gori od Rijeke. Uzbrdo, nizbrdo. U principu, taj centar grada i nije tako velik koliko je nemoguće za moje mišiće da otpješače toliko.

Mužić je prvo htio vidjeti pogled s mosta. Negodovala sam što mora viditi apsolutno svaki kut Porta (a posebno ove visoke kutove), ali ajde. Krenuli smo prema mostu i došli do sredine. Odjednom mi je došlo slabo. Ona ista slabina kakvu ljudi osjećaju (pretpostavljam!!) kad su u malim prostorima ili nekim prijevoznim sredstvima. Pobigla sam najbržim mogućim hodom do početka mosta i pokušala doći k sebi. To mi se nikad nije u životu dogodilo. Nemam nikakvih strahova (osim ići sama po mraku, ali to je opravdani strah jer svašta se može dogoditi ovako zgodnoj i lipoj curi!) i po prvi put mi noge počnu klecati i ja uhvatim crtu. Uglavnom, ne sviđa mi se to jer i na povratku iz Porta u Aveiro, vlak je prolazio mostom i meni je došla muka. To nikako nije dobro. Što će mi tek onda biti u avionu? :) A avion obožavam!

Otom potom...

Put do uspinjače bio je kao lift. Zapravo, bio je lift. Nared ulice uđeš u prozirni lift (zato ga nismo ni skužili) koji te voli u podzemlje :) Poništiš kartu i uđeš opet u prozirnu uspinjaču zajedno sa još max 24 osobe. Kad smo mi išli, sve klupice su bile zauzete. Jedan gospodin (cca 55 god) mi se ustao i pustio da sjednem. Najprije nisam htjela da mi prepusti mjesto, ali onda sam popustila (ipak sam se nahodala...). Odmah do mene bila je naljepnica na kojoj je pisalo da se osoba treba dignuti u 3 slučaja: Ako uđe osoba s invaliditetom, osoba s djetetom i trudnica. Sad sam se već uvridila...

Izlazak iz uspinjače i pogled prema mostu (lakše ga je gledati dok stojiš čvrsto na zemlji) i ovom donjem dijelu Porta ostavio me speachless... Osjećala sam se kao u nekom filmu. Gondole, mostovi, duga šetnica, specifične stare slatke zgrade, hrpa kafića, restorana i turista... jednostavno nevjerojatno... možda bolje da sami pogledate i kažete kako vam se čini po slikama.

Pošto smo sve počeli relativno kasno, svi su nam se muzeji zatvorili isprid nosa. Svi rade do 19h.
Jedino što smo od muzeja vidili bio je njihov muzej fotografije.

Vratili smo se autobusom na glavni kolodovor i uputili se za Aveiro... Putem doma razmišljali smo o sljedećem putu... Comibra? Ne znam još. Saznat ćete/ćemo uskoro.
























Kommentar (11) - print - #

<< Arhiva >>