četvrtak, 15.10.2009. u 16:48
Napuštajući Portugal
"Airplane travel is nature's way of making you look like your passport photo." (Al Gore)
Prvi put u životu ja se nisam veselila odlasku kući. Možda zato što je ovo ipak bio turistički put, za razliku od mojih poslovnih putovanja. A možda zato što ostavljam najdražu osobu na svijetu... a možda zato što je doma 15 stupnjeva, a u Portugalu 30.
Ovo pišem za svojim radnim stolom i kompletna amnezija... Ne mogu se ničeg sjetiti...
Spomenula sam u prošlom postu zločestu Leilu (ful sliči na ovu sa slike) koja mi je muke dala na putu od Porta do Londona... Neću ponavljati kako nisam mogla spavati zbog nje, kako me bockala i kako je cilo vrime pričala, pivala, stavljala noge na sjedalo itd itd... Ja sam pisala svoje dojmove (prošli post). Ali, ne ide to tako lako. Mala je vidila da me može gnjaviti i to je lipo koristila... Doslovno se naslanjala na mene, rastezala se preko 3 sjedala... Ne želim se prisjećati svega (baš mi je digla tlak), ali moram spomenuti jednu stvar:
Mama ju je učila kako da napiše svoje ime, pa mamino, pa tatino, pa MOJE. I onda me pita (na portugalski): "Kako se zove tvoj muž?"
I onda je pisala njegovo ime. Kad je krenulo slijetanje, pokušala je uzeti moj jastučić. B.I.T.C.H.
Stansted. Opet u NON EU redu stojim. Uveselilo me što je EU red 3x veći od našeg. Manje ću čekati, a u ovom redu je puno zanimljivije... Meksikanci, Azijati i ekipa koja je bila presumnjiva (Arapi) pa su ih stavili na neku posebnu klupicu. Tražili jadni papire koji im garantiraju da nisu opasni za UK. Morali su sve prevrnuti iz ručne prtljage. Prvo što je izašlo iz torbe bio je Kuran. Ee.. ne bi ja nosila Kuran na put. Ako već moram/želim čitati ga - kopirala bih 20ak stranica i stavila u fasciklu. Zajedno sa garantnim pismom.
I eto mene na redu.
"Hello." kažem ja nasmiješeno.
"Gdje ideš?" pita on nezainteresirano.
"Doma." ponosno kažem ja.
"Gdje je to?" razočarano će on.
"Hrvatska." kažem ja veselo.
"Gdje si bila?"
"Portugal"
"Što si tamo radila?"
"Išla viditi muža."
"Zašto si išla preko Londona? Što nema ništa direktno do Portugala?"
"Ima, ali nema ovako jeftino."
"Znači, sve je u novcima."
"Pa je, kad si volonter 3 godine."
"Socijalna radnica pa volonter. Od čega živiš?"
"Živim s roditeljima."
"Aha, mora da su presretni zbog toga."
"Da. Niste još čuli ovakav mix podataka."
"Čuo sam ja još puno gore od ovog, vjeruj mi."
"Kako nećeš kad svakakve gluposti pitaš."
(ovo zadnje nisam rekla)
Prtljaga me već čekala... Bila je lakša nego kad sam išla (samo ja mogu se vraćati lakša nego što što sam išla) i to me veselilo ali isto sam par puta hodala ko pijana...
Greška mog muža: Rekao mi je da radije koristim karticu nego da plaćam u eurima (jer imaju oni svoj konverter funta-euro). Ja sam poslužna žena pa sam u svakom dućanu malo je ispeglala. Ne želim znati koliko.
Otišla sam do mjesta gdje smo ja i Šimon sjedili. Na tom mjestu sjedili su neki drugi ljudi, a mjesto gdje sam ja sjedila bilo je prazno. Krenula sam sjesti na to isto mjesto i zaustavi me neki tip i pita na snažnom britanskom da gdje letim i da zbog svoje torbe (one naprtnjače koja je prepuna kopčica) možda neće sve biti u redu i da zamotam torbu - za pola cijene od regularne... Zahvalila sam tom trgovcu i krenula prema sjedalu, ali sad više nije bilo prazno.
Sjela sam na susjednu klupicu, pokraj dvoje mladih. Ona, Litvanka (Litvanska verzija Cameron Diaz), on (doseljenik) Šveđanin. On je želi upoznati, pita pitanja koja ona jedva razumije... nadam se da ja neću biti nikom nepoznatom toliko naporna koliko je on njoj. Barem ne na aerodromu :) Saznala sam da oboje moraju biti na kolodvoru do jutra (a bilo je oko 15h). Blago njima. Not.
Prošla sam check in bosonoga. Došla do gejta i nakon 11 dana čula više hrvatskog jezika nego portugalskog.
Znala sam da ću uskoro biti doma...
A što se događalo u avionu London-Zadar i nakon slijetanja saznat ćete uskoro...
Ostavljam vas sa zanimljivim dijalogom u avionu: (šteta što nisam bila tamo, ali očito netko jest)
Muhammad Ali: "Superman don't need no seat belt."
Flight attendant: "Superman don't need no airplane, either."
